Ukrajinski sukob, objašnjen u povijesnom kontekstu: Intervju sa Sergejem Glazievim, savjetnikom predsjednika Putina
The Saker Svijet danas prolazi kroz preklapanje čitavog niza cikličkih kriza. Najozbiljnija od njih je tehnološka kriza, koja je povezana s promjenama u valnim duljinama gospodarskog razvoja. To je razdoblje kada ekonomija mijenja svoju strukturu. Gospodarska struktura koja je nosila gospodarski rast u posljednjih 30 godina je iscrpljena. Moramo napraviti prijelaz na novi sustav tehnologija. Ta vrsta tranzicije, na žalost, uvijek dolazi kroz rat. Tako je to bilo 30-ih, kada je Velika depresija uzrokovala utrku u naoružanju, sve do Drugog svjetskog rata. Tako je to bilo u vrijeme Hladnog rata, kada je utrka u naoružanju u svemiru iznjedrila složene informacijske i komunikacijske tehnologije, koje su postale temelj tehnološke strukture koja je nasilac svjetskog gospodarstva zadnjih 30 godina. Danas smo suočeni sa sličnom krizom. Svijet se okreće prema novom tehnološkom sustavu. Novi sustav je humanitaran u svojoj prirodi i na taj način se može izbjeći rat, jer su glavni nositelji rasta na ovoj valnoj duljini humanitarne tehnologije. To uključuje zdravstvene i farmaceutske industrije, koji se temelje na biotehnologiji. To uključuje i komunikacijske tehnologije temeljene na nanotehnologiji, koja je danas u zamahu. Imamo i kognitivne tehnologije koje definiraju novu sumu ljudskog znanja. Ako, kako predsjednik Putin stalno naglašava, budemo u mogućnosti razviti zajednički program razvoja, opću zonu razvoja s povlaštenim trgovinskim režimom od Lisabona do Vladivostoka; ako bismo se složili s Bruxellesom da stvorimo zajednički gospodarski prostor, zajednički prostor za razvoj, mogli bismo naći dovoljan broj naprednih projekata, od zdravlja do odbijanja svemirskih prijetnji, da ispunimo naše znanstvene i tehničke potencijale i stvorimo stalnu potražnju države, koja će dati poticaj novom tehnološkom sustavu. Međutim, Amerikanci idu svojim uobičajenim putem. Da bi održali svoje svjetsko vodstvo, oni potpaljuju još jedan rat u Europi. Rat u Europi je uvijek dobar za Amerikance. Oni su čak nazvali Drugi svjetski rat, koji je u Europi i Rusiji ubio 50 milijuna ljudi, "dobar rat". To je dobro za Amerikance, jer SAD je izašao iz ovog rata kao vodeća svjetska sila. Hladni rat, koji je završio s padom Sovjetskog Saveza, bio je također dobar za njih. Sada opet žele zadržati svoje vodstvo na štetu Europe. Takđer im je prijetnja ubrzani rast Kine. Svijet danas ulazi u još jedan ciklus, ovaj put politički. Taj ciklus traje stoljećima, a povezan je s promjenama u globalnim institucijama regulatorne ekonomije. Sada se prelazi s američkog ciklusa akumulacije kapitala na azijski ciklus. To je još jedna kriza koja je izazov američkoj hegemoniji. Da bi održali svoju vodeću poziciju suočenu s rastom konkurencije u Kini i drugim azijskim zemljama, Amerikanci su započeli rat u Europi. Oni žele oslabiti Europu, razbiti Rusiju i pokorili cijeli euroazijski kontinent. Tako, umjesto razvojne zone od Lisabona do Vladivostoka, koju nudi predsjednik Putin, SAD žele započeti ratni kaos na tom području, uplesti cijelu Europu u rat, devalvirati europski kapital, otpisati svoj javni dug, pod čijim pritiskom se SAD već raspada, žele otpisati svoje dugove Rusiji i Europi, pokoriti naš ekonomski prostor, i uspostaviti kontrolu nad resursima ogromnog euroazijskog područja. Oni vjeruju da je to njihov jedini način za održavanje hegemonije u svijetu i za nadzor nad Kinom. Nažalost, američka geopolitika kojoj sada svjedočimo kao da je došla ravno iz 19. stoljeća. Oni misle u smislu geopolitičkih borbi Britanskog carstva: podijeli pa vladaj, nahuškaj narode jedne protiv drugih, uvuci ih u sukobe, i započni svjetski rat. Amerikanci, nažalost, nastavljaju tu staru britansku politiku da riješe svoje probleme. Rusija je izabrana kao žrtva takve politike, dok je ukrajinski narod oružje izbora i topovsko meso u novom svjetskom ratu. Prvo, Amerikanci stalno imaju pik na Ukrajinu kako bi ju odvojili od Rusije. Ova taktika također dolazi iz Bismarckovog vremena. Ova europska anti-ruska tradicija ima za cilj odvojiti Ukrajinu od Rusije, uplesti ih u sukob kako bi preuzeli cijeli euroazijski prostor. Ideju je prvi put izrazio Bismarck, zatim je preuzela Britanija, i na kraju, glavni američki politolog Zbigniew Brzezinski, koji je rekao u više navrata da Rusija ne može biti super-sila bez Ukrajine i da će sukob Rusije i Ukrajine biti koristan za Ameriku i Zapad. U proteklih 20 godina Amerikanci su potpirivali Ukrajinski nacizam usmjeren protiv Rusije. Kao što znate, oni su pružili utočište za ostatke Bandera nakon Drugog svjetskog rata. Deseci tisuća ukrajinskih nacista dovedeni su u Ameriku, te su pažljivo odgajani tijekom cijelog poratnog razdoblja. Ovaj val useljenika vratio se u Ukrajinu nakon raspada Sovjetskog Saveza. Dakle, konstantno su radili na tome da Ukrajinu odvoje od Rusije. To je njihov glavni cilj. Ideja o Istočnom partnerstvu je služila kao mamac. To su prvi put izrazili Poljaci, a zatim su preuzeli Amerikanci. Bit Istočnog partnerstva, od kojih je Gruzija prva postala žrtva, sada Ukrajina, a uskoro će biti Moldavija, je zavaditi ih s Rusijom. Kao što znate, mi gradimo carinsku uniju i zajednički gospodarski prostor s Bjelorusijom i Kazahstanom, a uskoro će se pridružiti Kirgistan i Armenija. Ukrajina je bila naš dugogodišnji partner. Ukrajina je još uvijek u fazi ratifikacije sporazuma s Rusijom, što nitko u Ukrajini još nije otkazao. Ukrajina je za nas važna kao dio našeg ekonomskog prostora i s njom imamo stoljeće dugu vezu i suradnju. Naš znanstveni i industrijski kompleks nastao je kao cjelina; stoga, sudjelovanje Ukrajine u Euroazijskoj integraciji je sasvim prirodno i vitalno. Istočno partnerstvo je izmišljeno kako bi se spriječilo sudjelovanje
Ukrajine u Euroazijskom integracijskom projektu. Bit istočnog partnerstva
je stvoriti povezanost s Europskom unijom. Zato Poroshenko odbacuje bilo kakve mirovne pregovore i blokira sve mirovne sporazume. On tumači izjave Washingtona o smirivanju sukoba kao naredbu da ih intezivira. Svi mirovni pregovori, koji su se dogodili na međunarodnoj razini, donijeli su novi krug nasilja. Moramo shvatiti da se radi o nacističkoj državi koja je krenula u totalni rat s Rusijom te je proglasila opću vojnu obvezu. Cijela populacija muškaraca između 18 i 55 godina stavljena je pod oružje. Oni koji ne žele, dobit će 15 godina zatvora. Ovi nacistički zločinci pretvaraju u kriminalce cijeli ukrajinski narod. Izračunali smo da će Europska unija izgubiti oko trilijun eura zbog sankcija protiv Rusije, koje su nametnute od strane Amerikanaca. To je ogromna suma. Europljani već snose gubitke. Prodaje robe u Rusiju već opada. Njemačka gubi oko 200 milijardi eura. Naši prijatelji iz baltičkih država će snositi najveće posljedice. Šteta za Estoniju će biti više od cijelog BDP-a. Šteta za Latviju će biti oko polovice njenog BDP-a. No, to ih nije zaustavilo. Europski političari slijede Amerikance ne dovodeći u pitanje to što rade. Oni povrijeđuju sami sebe izazivanjem nacizma i rata. Već sam rekao da su Rusija i Ukrajina žrtve ovog rata, koji se potican od strane Amerikanaca. No, i Europa je žrtva, jer meta rata je europsko blagostanje i destabilizacija Europe. Amerikanci očekuju da se nastavi odliv Europskog kapitala i mozgova u Ameriku. To je razlog zašto potpaljuju cijelu Europu. Vrlo je čudno da su europski čelnici zajedno s njima. Pogledajmo pritisak NATO-a na Staru Europu. SAD vrši ozbiljan pritisak na zemalje NATO-a. Francuska banka je pretrpjela štetu. Rusija se nada da će Zapadna Europa odoljeti pritisku i biti u mogućnosti da dokaže svoju samostalnu politiku. Ne bismo se trebali samo nadati, već moramo raditi s europskim čelnicima nove generacije, koji su slobodni od američkih direktiva. Činjenica je da su anti-sovjetska politička elita bila formirana tijekom poslijeratnih godina Hladnog rata u Europi. Tada su vrlo brzo postali anti-ruski. Unatoč znatnom proširenju gospodarskih veza i ogromnim međusobnim gospodarskim interesima između Europe i Rusije, ta rusofobija koja se temelji na anti-sovjetizmu i dalje ostaje u svijesti mnogih europskih političara. Trebat će nova generacije pragmatičnih europskih političara da dođu na vlast, koji će razumjeti svoje nacionalne interese. Danas imamo europske političare koji djeluju protiv svojih nacionalnih interesa. To je uglavnom zbog činjenice da je Njemačka, koja je motor europskog rasta, još uvijek okupirana zemlja. Američki vojnici još uvijek su u Njemačkoj, a svaki njemački kancelar i dalje daje zakletvu Amerikancima da će slijediti njihovu politiku. Ova generacija europskih političara nije uspjela zbaciti jaram američke okupacije. Iako Sovjetski Savez više ne postoji, oni su manijakalno nastavili slijediti Washington u proširenju NATO-a i osvajanju novih teritorija pod njihovom kontrolom. Unatoč činjenici da su već "alergični" na nove istočnoeuropske članice EU. Europska se unija već raspada po šavovima, ali to ih ne sprječava da nastave svoju agresivnu ekspanziju na post-sovjetskom prostoru. Nova generacija će, nadam se, biti više pragmatična. Posljednji su izbori za Europski parlament pokazali da nisu svi europski građani prevareni ovom lažnom pro-američkom i anti-ruskom propagandom i stalnom bujicom laži kojima se pune glave nesretnih Europljana. Tradicionalne europske stranke izgubile su na nedavnim izborima za Europski parlament. Što više govorimo istinu i uporniji smo, to će biti veća rezultat. Jer ono što se događa u Ukrajini oživljavanje je nacizma. Europa pamti znakove oživljavanja fašizma kroz lekcije iz Drugog svjetskog rata. Moramo probuditi tu povijesnu memoriju, tako da se raskrinkaju ukrajinski nacisti, koji su sada na vlasti u Kijevu, sljedbenicima Bandera, Shukhevych i drugih nacističkih suradnicka iz II svj. rata. Ideologija aktualnih ukrajinskih vlasti ima korijene u ideologiji Hitlerovih pomagača. Europljani moraju prepoznati vlastitu smrt u ovoj strašnoj konfrontaciji. Nadam se da ćemo, ako smo dosljedni u iznošenju istine svima koji ju žele čuti, biti u mogućnosti zaustaviti mogući rat u Europi. Ono što je najvažnije, moramo zaustaviti vanjsku ovisnost. Nažalost, ruski financijski sustav danas je jako ovisan o stranom kapitalu. Ne toliko stranom faktički, koliko formalno. Imajući otvoreno gospodarstvo koje se u početku oslanjalo na strane investicije, na kraju smo završili s našim investitorima koji su otišli u inozemstvo. Rezultat je 100 milijardi dolara neoporezivih dolara svake godine zbog offshore zona. Vraća nam se natrag samo mali dio dobiti koji odlazi iz Rusije pod krinkom stranih ulaganja. Moramo stvoriti naš suvereni financijski i monetarni sustav, koji će nam omogućiti da se oslanjamo na vlastite snage, i koji će nam pružiti što više sredstava za gospodarstvo kao uvjet za gospodarski rast. Moramo zaustaviti odljev kapitala, ojačati kontrolu banaka i valute kako bi zaustavili ovaj ludi off-shoring našeg gospodarstva. Moramo obnoviti našu sposobnost za strateško planiranje i dugoročne programe, i, što je najvažnije, izgraditi novi tehnološki sustav. To zahtijeva posebne mjere za poticanje inovacija i ulaganja u nove gospodarske strukture. Najvažnije je stvoriti financijski mehanizam gospodarskog rasta, o čemu sam govorio ranije. Mi možemo, koristeći vlastite unutarnje resurse, imati dugoročne povoljne kredite, koje naši gospodarstvenici danas traže u inozemstvu često dajući za hipoteku svoj imetak. Strane banke potom mijenjaju uvjete kreditiranja, koji produbljuje krizu, donose prijetnju ovrhe nad imovinom od strane ruskih inozemnim vjerovnika. Da bi se to izbjeglo, trebamo graditi našu suverenu monetarnu makro-ekonomsku politiku.
|
